Slatkoća u zraku, mirisi medovine, grimizne zavjese oko tvojih nogu, naši lovački psi iako ne lovimo nikoga osim naših slabosti.I mali hram koji si napravio samo na za nas dvoje, papirnati leteći zmajevi koje puštaš neka lete oko moje kose, i te tvoje slatke tajne poruke, sve se počelo uklapati u šareni mozaik.
Klupko se polako odmotava, a ti si najsretniji muškarac na svijetu , rekao si mi jučer povjerovala sam ti svaku riječ, svaku rečenicu, pažljivo sam saslušala svaku tvoju priču prije spavanja i bila sam sretna i zahvalna na poklonu moći koji si mi poklonio.Pomogla mi je tvoja plava svjetlost, tamo gdje je trebalo, u srcu boli.

Mnogo dana prije šetala sam magijskom cestom grada P. kojem ne želim reći ime.Razmetala sam se svojom ljepotom kao paunica pred tobom, i pozvala sam u pomoć sestricu vješticu želeći te začarati.Nije me smetalo što su isušili jezero sa malenim zvijezdama u blatnom mulju, i što sada više nemaju dvije vode jedne zemlje.

Moć mjesta je ostala, moć otoka je ostala, staza je ista, samo što sada ne dijeli noć od dana.Borovi još mirišu i poklanjaju pinjole onima tko ih zna ubrati.
S tobom je sve magija.Svaka tvoja riječ, svaki tvoj dodir miriše na ugljansko jutro.

Kako si s lakoćom ušao u moje misli.Kako si shvatio da za tebe čuvam nježnost, i strast, i kako si otkrio moje rane i kako se bojim tako prokleto bojim da ne odeš, a skrivam to kao svoju slabost.Pred tobom zaista ne mogu imati tajne.Otkuda ti te tvoje rendgenske oči, a opet tople kao bademi?
Otkuda je stiglo to tvoje savršeno tijelo maga sa tajnim znakovima na koži?

Jučer smo letjeli među zvijezdama, jučer smo vrištali od sreće kao djeca.Otoci grada P.smješkali su se s odobravanjem iz daljine.
Više nam nitko nije potreban, samo ti i ja.